nedjelja, 30. prosinca 2007.

IZJAVE NAJBLIZIH

Almir Kuduzović: Moj brat je bio odličan vozač
- Ne mogu da verujem da su poginuli moj brat, Zeka i Zorica. Elmir je bio izuzetno savestan i kao čovek i kao vozač. Menjao je automobile, vozio čak i kamion s prikolicom. Nikada pre nije izgubio kontrolu. Ne znam šta mu se dogodilo. Moguće je da nije dobro procenio krivinu, da je vozio malo brže, a klizav put... - kroz suze priča za „Blic“ Almir Kuduzović, čiji je brat Elmir vozio „citroen C4“, kada su je s njim poginulo još dvoje ukućana „Velikog brata“ Zorica Lazić i Stevan Zečević.
Almir, majka Zlata i sestra Dženana za tragediju su juče ujutro saznali od ljudi iz Producentske kuće „Emotion“. U prvom trenutku nisu mogli da poveruju u ono što im je rečeno. Majka i sestra, šokirane i pod sedativima, odmah su se spremile i iz Gračanice kod Tuzle krenule u Beograd.
- Kada su krenule mislile su da je to samo nečija ružna šala i da će ih Elmir sačekati nasmejan u Beogradu. Ne znam kako će izdržati kada budu videle njegovu telo i žao mi je što nisam s njima da im pružim utehu - priča Almir.
Elmirov brat kaže da su ih posle nesreće zvali mnogi bivši ukućani. Niko od njih ne veruje da su Elmir, Zeka i Zorica poginuli. Elmir je, kako kaže Almir, u kući VB stekao nekoliko prijatelja, iako je u početku bio omražen i okarakterisan kao nacionalista. Tokom boravka u kući postao je nerazdvojan sa Slavišom iz Prijedora. Po izbacivanju iz kuće, u stalnom kontaktu je bio sa Zekom i Danilom, a Slaviša je čak i dolazio kod njih. Bio je i kontaktu i sa Zoricom, koja ga u početku nije simpatisala. Nakon što ga je bolje upoznala, promenila je mišljenje o njemu, kaže Almir. Njegov brat se nedavno vratio u Beograd i boravio je upravo u kod Slaviše u stanu.
- Dogovorili smo se da za Novu godinu dođem u Beograd jer je on te noći, sa svim bivšim ukućanima, trebalo da se vrati u kuću VB. Planirao je da ga bodrim. Iako nije bio baš oduševljen, prihvatio je povratak u kuću - priča Almir.

Poslednji razgovor Zorice i njenog dečka Đorđa
Zorica Lazić je u novogodišnjoj noći trebalo da se vrati u kuću Velikog brata. U Ugrinovačkoj ulici 223 u Zemunu, gde živi porodica Lazić juče su se čuli samo plač i kuknjava. Mnogobrojni rođaci i prijatelji došli su da podele tugu s Dragoljubom i Jovankom. Po stanu na trećem spratu zgrade, gde ova porodica živi već sedam godina od kada je izbegla iz Prizrena, bila je rasuta Zoričina garderoba, a na krevetu plišane mede.
- Dragoljub i ja smo se trudili da deci pružimo sve. Kada bi mi tražila garderobu, rekla bih joj „može, ćerko“, kada mi je tražila šminku, rekla bih „može, sine“ - kroz plač priča Jovanka.
I dok rođaci i komšije, koji takođe plaču, pokušavaju da uteše Jovanku, ona nastavlja:
- Zorica je ušla u kuću da bi postala slavna i uspešna... A sada je oko nje samo mrak. Ni za mene neće biti svetla dok ne budem sa mojom jedinicom...
Zoričin mlađi brat Zvonko, još šokiran nije želeo ništa da kaže, samo je gledao u jednu tačku. Njen dečko Đorđe sedeo je i ćutao. Posle izvesnog vremena upitao je:
- Ako znate šta se tačno dogodilo, recite mi?
Kad smo mu rekli ono što znamo s mesta nesreće, Đorđe je počeo da priča:
- Oko 22.45 čuo sam se s njom. Emisija se završila i krenula je sa društvom u Loznicu. Razmenili smo nekoliko intimnih reči, rekla mi je da će me zvati čim stigne u Loznicu. Posle samo pola sata bila je mrtva - s nevericom u glasu kaže Đorđe.

Zeka je bio nenaspavan
Pogibija Stevana Zečevića Zeke šokirala je njegov komšiluk u Ulici Mileve Marić u Novom Sadu. U zgradu sa brojem 54, gde je u stanu 33 živeo Zeka sa majkom Vidom, ocem Novakom i bratom Markom, neprestano su ulazili rođaci i prijatelji, ali, kako su sami rekli, nisu imali snage da bilo šta kažu. Majka i otac još su u šoku, a komšije ne žele da poveruju da je Zeka, koji je još juče šetao po kraju, poginuo.
- Moja prija i koleginica biće potpuno šokirana kada čuje, ona se tako vezala za sve ukućane. U petak oko podne Zeka je ušao kod nas i kupio picu i sendvič. Bio je nenaspavan, ostao je dugo budan prethodne noći, rekao je. Ali je ipak bio nasmejan i pričao s njom o kući. Ona se čak s njim i šalila da je normalno što je umoran kada se sigurno zadržao sa devojčicama - priča Milica iz obližnje fast fud prodavnice.
Da su komšije u šoku, potvrdile su i prodavačice iz najbliže prodavnice. Niko od njih, kažu, ne može da zamisli da je otišao Zeka koga svi pamte kao veselog mladića. Vest o tragediji juče je bila glavna tema među Novosađanima. Na ulicama, u prodavnicama, autobusima i taksiju svi su pričali o nesreći, ali niko nije verovao da su u jednom trenutku ugašena tri mlada života i da više svojim dogodovštinama u kući VB neće zasmejavati građane Srbije.
Reakcije ukućana

Miloš Vasiljević
- Ovo je katastrofa, ne znam šta da kažem, u šoku smo. Ovo je bez komentara. Evo sedim sa Marinom i ne znamo šta da radimo, ne verujemo šta se desilo - rekao je tužno Miloš.

Miloš Novaković - Mićko
- Ja sam u šoku. U haosu sam. Ne mogu da verujem da ih nema, šta se ovo dešava. Jutros sam se čuo s Mikijem, mi ne možemo da verujemo, šta je ovo... - u neverici je ispričao Mićko.

Danilo Tomić
- Grozno se osećamo, ovo je užasno. Baš smo loše, ne možemo da verujemo šta se dešava. Pod lekovima smo. Razmišljamo šta dalje. Mi još nismo svesni šta se desilo. Pa mi smo svi bili dobri drugari, vezani - ispričala je Danilova supruga Marizela.

Tanja Obradović
- Ne mogu da verujem. Kao da je nestao deo mene. Mi smo se svi vezali. Kako ću ja dalje da živim, kako ću ja? Ne verujem da ih više nikada neću videti - grcala je Tanja.

Slaviša Lakić
- Ja ne želim da poverujem u ovo, ovo se ne dešava. Ne znam gde se nalazim, totalna mi je konfuzija u glavi. Ja ne mogu da prihvatim da se to desilo - rekao je pogubljeno Slaviša Lakić.

Jelena Žeželj
- Žao mi je, ne znam šta da kažem, ne mogu da verujem šta se dešava. Jelena je u šoku - ispričala nam je Jelenina mama Svetlana, koja nam je objasnila da Jelena ne želi da priča ni sa kim.

0 коментара:

 
VELIKI BRAT © 2007 Template feito por Templates para Você